Doček Nove godine u restoranu: što je u cijeni menija, a što nije

Sat po sat kroz večer 31. prosinca: gdje završava ono što ste platili unaprijed i počinje ono što će vam stići na račun u pola jedan.

Pola jedan ujutro, 1. siječnja. Stol je još pun, šampanjac iz ponoći je popijen, netko je zatražio još jednu bocu bijelog. Konobar je donese, a uz nju i mali kožni fascikl. Za stolom nastane ona tišina u kojoj se svi sjećaju da je u cijeni dočeka pisalo "piće uključeno", a nitko nije pročitao do kada. Taj prizor gledamo gotovo svake godine, u Zagrebu, u Opatiji, u Splitu i uvijek je isti. Nije stvar u tome da restoran vara. Stvar je u tome da riječ "meni" za doček pokriva puno toga, a ono što ne pokriva piše sitno,  podrazumijeva se ili se nitko nije sjetio pitati.

Zato je najlakše proći kroz večer onako kako se stvarno odvija, sat po sat i uz svaki sat reći što je u pravilu plaćeno unaprijed, a što nije.

19.30, dolazak i dobrodošlica

Gotovo svaki novogodišnji meni u Hrvatskoj počinje čašom pjenušca ili aperitivom na ulazu uz nešto za grickati: pršut, sir, kanapei. To je uključeno, i to je ujedno najjeftiniji dio večeri za restoran pa ga nitko ne škrtari. Ono što nije uključeno, a zna iznenaditi, jest garderoba s napojnicom u većim hotelskim salama te pića naručena za šankom prije nego što ste sjeli za stol. Ako je dobrodošlica pjenušac, a vi tražite gin-tonik, to je već račun.

20.00 do 23.00, večera

Fiksni meni s četiri do šest sljedova srž je cijene. Hladno predjelo, juha ili rižoto, glavno jelo, često dva na izbor (riba ili meso), desert pa oko ponoći još jedan topli zalogaj, obično sarma, grah ili nešto slično, jer je tradicija da se u novu godinu uđe sa žlicom u ruci. Cijene po osobi u Hrvatskoj za takav paket kreću se, okvirno, od pedesetak eura u gradskim gostionicama i manjim mjestima do više stotina eura u hotelima na obali i restoranima s pogledom. Razlika nije samo u hrani jer u skupljim lokalima plaćate program, lokaciju i to da ćete prostor dijeliti s manje ljudi po kvadratu.

Što se tiče hrane, u cijeni je ono što piše, ni manje ni više. Zamjena jela zbog alergije ili vegetarijanske prehrane u pravilu je besplatna ako ste je najavili pri rezervaciji. Ukoliko je tražite na licu mjesta, dobit ćete što kuhinja stigne, a to je ponekad tanjur povrća s roštilja koji ne vrijedi ni dio cijene. Djeca imaju vlastitu cijenu, obično pola i vlastiti, skromniji meni. Pitajte do koje dobi jer četrnaestogodišnjak jede više od vas.

Piće odnosno gdje počinje nesporazum

Tu se krije većina loših iskustava. Novogodišnji meniji u pravilu dolaze u jednoj od tri varijante i vrijedi ih razlikovati prije nego što uplatite kaparu.

Riječ "kućno vino" treba shvatiti doslovno: to je vino koje restoran toči na litru, i bit će pitko, ali ako netko za stolom zatraži bocu s vinske karte, ona ide na račun u punom iznosu. Isto vrijedi za pjenušac u ponoć: uključena je čaša, a ne boca. Tko hoće nastaviti sa šampanjcem u 00:10, plaća ga po cijeni koja na Staru godinu nije popustima sklona.

Ponoć

Zdravica je uključena, kao i topli obrok poslije nje. Vatromet, ako ga ima, dio je atmosfere i ne napplaćuje se. Ono što zna biti sitno naplaćeno jesu "novogodišnji paketi": šeširi, trube i konfeti. U većini je lokala to gesta kuće, ali u nekim većim salama stoji u ponudi kao dodatak od nekoliko eura po osobi, a ako jest tako, pisati će u ponudi koju ste dobili na e- mail. Čitajte je do kraja; stavka je obično pri dnu.

Poslije jedan, glazba i šank

Glazba uživo ili DJ uključeni su u cijenu i to je jedan od glavnih razloga zašto hotelski doček stoji dvostruko više od gostionice u kojoj svira jedan čovjek s harmonikom. Nije uključeno sve što se naruči za šankom nakon što prestane "piće po želji". Restorani to rješavaju različito: neki stave kartice na stol i sve upisuju, a neki traže plaćanje odmah. Ništa od toga nije pogrešno, samo pitajte prije nego što krene naručivanje na "pišite na stol" jer se stol od deset ljudi u dva ujutro rijetko sjeća tko je što pio.

Kapara, otkazivanje i R1

Gotovo svaki restoran za doček traži kaparu, najčešće trećinu do polovice cijene po osobi i to s razlogom: stol koji ostane prazan 31. prosinca ne može se popuniti ni za kakav novac. Kapara se u pravilu ne vraća ako otkažete u zadnjih tjedan ili dva, a neki lokali odbijaju povrat i ranije. To treba pitati i tražiti da se napiše, barem u poruci. Ako se iz društva od osmero netko razboli na sam dan, većina vlasnika to riješi ljudski, ali nema obvezu.

Napojnica nije u cijeni, i nitko je ne bi smio dodati bez pitanja, premda se u nekim hotelima pojavljuje stavka za uslugu; a ako je tako, piše u ponudi. Tko plaća račun na firmu, neka to kaže pri rezervaciji, a ne u jedan ujutro.

Pitanja za telefon prije uplate

Do kada je piće uključeno i koje točno. Što je u ponoćnoj zdravici i i da i se to odnosi na čašu ili bocu. Može li se sjediti u svom društvu ili se stolovi spajaju s nepoznatima, što je u većim salama česta praksa koju mnogi doznaju tek na vratima. Da li je parking riješen. Kada se kapara ne vraća. Pet pitanja, pet minuta i račun u pola jedan prestaje biti iznenađenje, nego postaje točno ono što ste očekivali: cijena još jedne boce vina koju ste sami naručili jer ste htjeli da večer traje.